Gradsko groblje u Splitu prostire se na dvadeset hektara. Tisuće grobova, stotine obitelji posjećuju ga svakodnevno. Groblje ima kapelu gdje se održavaju komemoracije, ured uprave i službe za održavanje. Sve to troši mnogo struje. Direktor Ivan predložio je gradskom vijeću: instalirajmo panele na krovovima zgrada – solarna elektrana smanjit će troškove koji dosežu deset tisuća eura godišnje. Logično i učinkovito. Ali prijedlog je naišao na žestok otpor.
Argument protiv bio je sveto dostojanstvo. Gradske vijećnice rekle su da je groblje sveto mjesto gdje se poštuju mrtvi. Komercijalna instalacija je neprimjerena. Ivan je odgovorio: ništa komercijalno, samo smanjenje troškova. One nisu bile uvjerene. Prema njima, tradicionalno shvaćena, duhovno zaštićena lokacija ne smije imati modernu tehnologiju poput solarna elektrana i tu su bile suglasne.
Estetika je bila drugi problem. Groblje je oblikovano u devetnaestom stoljeću, a spomenici su povijesne vrijednosti. Paneli bi narušili ambijent. Konzervatorica je rekla: groblje je spomenik kulture, ne smije se mijenjati. Arhitektonski čuvana, povijesno definirana zona odbacuje tehnološki upliv.
Ivan je pokušao kompromis – postaviti panele samo na radničkim barakama, ne na kapeli. Sakriveno, nevidljivo. I to je odbijeno. Čak je i nevidljiva prisutnost problematična. Kategorički je odbijena bilo kakva instalacija, što je, dok je solarna elektrana u pitanju, pokazalo nepremostiv jaz.
Ivan je izračunao: u dvadeset godina groblje bi potrošilo dvjesto tisuća eura na struju. S panelima bi trošilo osamdeset tisuća. Razlika od sto dvadeset tisuća eura mogla bi se uložiti u obnovu spomenika, hortikulturu i pomoć siromašnim obiteljima koje ne mogu priuštiti ukop. Ekonomski opravdana, humanitarno korisna solarna elektrana donijela bi opipljivu korist zajednici.
Gradsko vijeće je glasovalo: devet protiv, šest za. Prijedlog je odbijen. Ivan je dao otkaz mjesec dana poslije. Sada radi u privatnom sektoru, gdje se cijeni inovacija. Tradicionalno blokirana, konzervativno zaustavljena solarna elektrana pokazuje kako institucije ponekad štite tradiciju više nego proračun.
Ne pitaju bi li sami pokojnici možda bili za napredak koji poštuje njihovu uspomenu, a istodobno pomaže živima. Vjerski motivirano, kulturno opravdano odbijanje, ondje gdje bi praktična solarna elektrana omogućila bolju skrb, pokazuje koliko je teško mijenjati ustaljene obrasce razmišljanja.